Znanstvenici su nasljednici poslanika i po toj osnovi oni predstavljaju produzenu liniju imanentnosti prezentiranja vjerske realnosti. Covjecanstvo uvijek je imalo i imace potrebu za znanstvenike koji ce islamska nacela u razlicitim vremenskim etapama i uslovima predstavljati sa predispozicijama tih uslova no u duhu i transcedentnost objavljenog teksta.

Sa preseljenjem Poslanika s.a.v.s  prestala je i veza revelacije izmedju zemlje i neba.  Sa zaokruzivanjem objave , Kur’an kao Bozji govor i Sunnet, kao konstituivna poslanicka tradicija, ostali su kao izvori za sistematizaciju drustvenog i doktrinarnog zivota muslimana u zemlji. Vise, u fizickom smislu nije postojala licnost, Poslanik, koji ce uz pomoc neba dati gotove odgovore za novonastale situacije ljudskog drustva. Ali sa druge strane  svijet se mijenjao i svaki dan je dolazio sa novim izazovima u svim sferama zivota. Uoblicenje ili formulisanje fundamentalnih vjerskih nacela  po novonastalim situacijama u svijetu, uvijek je bio poziv za znanstvenike ili po islamskoj poslanickoj tradiciji, nasljednike poslanika, da daju svoj doprinos u ovom kontekstu.

U ovom tekstu razmatrace se znanstvenicka licnost Hasan el- Basri’ja, koji je u odredjenom vremenskom periodu islamskog drustva dao veliki doprinos u uoblicenju Islamske ideje i u kodificiranju islamskog akaida (apologetike) u granicama revelacije i poslanicke tradicije.

Zivot Hasan el-Basrija i drustveno-vjerske prilike u njegova doba

Njegovo pravo ime je Ebu Said el-Hasan b. Ebi’l-Hasan Jesar el-Basri. Otac mu je iracanin iz Mejsan’a. Kad su muslimani oslobodili Mejsan on je zarobljen, nakon sto je prihvatio Islam njegov vlasnik ga oslobodio od ropstva i ozenio ga sa Hanom, majkom Hasan el- Basrija, i preselio se u Medinu. Hasan el-Basri rodio se u Medini za vrijeme  hilafeta Omer’a r.a., u 21 godini po hidzri.[1]Njegova majka u Medini je sluzila poslanikovoj zeni Ummi Selemi, i zato vrijeme je Ummu Seleme dojio Hasan el- Basri’ ja, pa prenosi se da zbog toga on je postao mudar i znalac. Takodje se prenosi da je njega uzela Ummu Seleme odvela ga kod Omer’a r.a. i ucila je dovu: “ Allahu ucini njega fakihom (znanstvenikom) i da bude voljen za ljude”.[2]

Djetinstvo Hasan el Basri’ja proslo je u Medini. Kao sto i sam kaze u dan kad je ubijen Osman r.a. on je imao cetrnaest godina.[3] Poslije bitke na Siffinu (37 godina po hidzri) on je dosao u Basru. Kao mladic ucetsvovao na nekoliko pohoda zajedno sa vojskom u Afganistanu, i Istocnoj Persiji .Kratko poslije ovih pohoda radio je kao pisar Horosanskog valija  Rebi b. Zijad’a, a nakon toga do smrti (110/728) godine ostao je samo u Basri.[4]

Prenosi da se on u Mekki, Medini, Basri, Kufi, Samu i Horasanu, sreo se sa 300 ashaba od kojih 70 su ucestvovali u Bedru.[5] Po tome, po znanju, mudrosti i bogobojaznosti koje je imao Hasan el-Basri smatra se za jednog od najvecih i najuticajnijih licnosti tabiina. On je zivio i djelovao u Basri i zahvaljujuci njemu Basra je postala centar islamske nauke. Veliki broj islamskih alima koji su kasnije djelovali u Basri njega su smatrali za sejha.[6]

Kad je neko Enes b. Malik’ a pitao za nesto ,on bi cesto odgovorio: “ Pitajte naseg sejha  Hasan’a, i on i mi smo culi, on je naucio napamet a mi smo zaboravili”.[7]

Prenosi Humejd et-Tavil da je Hasan el-Basri preselio uoci petka godine 110/728 u Basri.[8]

Vrijeme kad je zivio i djelovao Hasan el- Basri je bilo vrijeme sirenja islamske drzave, prenosenja raznih kultura i civilizacija unutar muslimanskog drustva i stvaranja jedne multikulturarne i multicivilizacijske atmosfere. Normalno je bilo da sa ulaskom Egipta, Sirije, Irana i Iraka u sklopu islamske drzave, da unutar muslimanskog drustva se pojavljuju razlicita misljenja I divergencije. Za vrijeme vladavine Emevija islamska drzava jos se prosirila,a samim time je prosirena I dimenzija medjukulturnog prenosa.  U oslobodjenim prostorima postojale su vjerske I filozofske skole koje I poslije ulaska u sklop islamske drzave produzili su sa svojim intelektualnim tokovima. Takve su bile skole u Aleksandriji, Antakiji, Dzundisapuru itd.

S preseljenjem hilafeta u Kufi i sa formiranjem intelektualnih islamskih centara u Basri, ova dva grada postala su dva konkurentna grada Meki i Medini. U njima je stvorena atmosfera prihvacanja pozitivnih tokova stranih kultura i civilizacija, i to je evidentno uticalo na razvoj nauke i kulture kod muslimana kasnije. Sa samim time problemi o kojima nije bilo nimalo rijeci za vrijeme poslanika s.a.v.s.postali su epicentar diskusije medju muslimanima. Ovi problemi su vec bili evidentni u islamskom drustvu,  kao takvi cekali su odgovore. [9]

Period vladavine Emevija predstavlja arenu pojave raznih frakcija u islamskom drustvu, ali sa samim time i kodifikaciju i sistematizaciju islamske intelektualne predaje. Politicke nesuglasice medju muslimanima odstupili su mjesto intelektualnim i doktrinoloskim diskusijama: kako se moze objasniti ratovanje muslimanskih skupina medju sebe? Kakav ce biti stav o onima koji su ubijeni i o onima koji ubijaju u tom ratu? Da li su to djela slobodne volje covjeka ili ne? Sta je u korijenu ovih djela, Bozja volja ili slobodna volja covjeka?, bila su pitanja koja su cekala odgovore od muslimanskih alima.  

S druge strane politicke elite trudili su se da svoje neadekvatno ponasanje vjerski opravdaju  i  bodrili su odredjenu grupu alima da o njima nadju opravdanja u objavljenom tekstu i poslanickoj tradiciji.

Ostatci ratnih sukoba i aktualna politicka pozicija motivisala je znanstvenike da istrazuju izvor covjekovih djela i njgovu slobodnu volju. Prvi u islamskom svijetu koji je govorio o slobodnoj volji i o izvoru covjekovih djela u sklopu Bozjeg predodredjenja (kader) je Ma’bed el-Dzuheni (umro 80/699).[10] Mabed u pocetku je bio od dobrih ucenika Hasan el-Basri’ja, ali kasnije kad je negirao Bozje predodredjenje udaljio se od medzlisa Hasan el-Basri’ja.[11] Da se kaze da proces negativnosti i zlih djela koja su bila evidentna u to vrijeme u islamskom drustvu su ucinjena po bozjem predodredjenju predstavljao je tezak problem koji nije mogao da se lako logicki objasni. Determinirati ili fatalizirati zakljucke o slobodnoj volji covjeka  znacio je negiranje iste i cinio je nerazumljivim odgovornost covjeka pred Bogom.

  Hasan el- Basri nije mogao da ostane krstenih ruka pred deterministickim stavom emevijske drzave za bozje predodredjenje.  On je nekoliko puta  emevijskim vladarima skrenuo paznju  za to, al nikad nije isao do ekstremnosti. Sve dok ne ucini kufr, kaze Hasan el-Basri, treba se postivati vladar koji je musliman. On je govorio da jedan covjek koji hoce da sa silom, ili sa pobunom protiv vladara, mijenja ruzne stvari u drustvu cini veci grijeh nego li sama stvar. Tu se jasno vidi koliko je Hasan el-Basri bio pazljiv u ocuvanju jedinstva muslimana i islamske drzave.

Predodredjenje (kader) u misaonom sistemu Hasan el-Basri’ja

Problem Bozjeg predodredjenja (kader) predstavlja jednog od prvih diskutabilnih pitanja u islamskom drustvu poslije Poslanika s.a.v.s.. U vrijeme  Hasan el- Basri’ja ima jedno misljenje koja nikako ne priznaje da covjek ima slobodnu volju (dzebrijje) , drugo misljenje koja tvrdi da covjek je apsolutno slobodan u kreiranju svojih postupaka i nista nije od prije odredjeno (kaderijje)[12], kao i trece koju sto brani i Hasan el-Basri da u sklopu apsolutne bozje volje postoji idjelimicna slobodna volja covjeka.

Po jednom rivajetu koji se nalazi kod Taberi’ja kaze se da o Hasan el-Basri’ju ima razlicitih rivajeta oko toga da li je on bio u redovima Kaderijja ili Dzebrijja. Ali njegovo umjereno misljenje i prihvacanje djelimicne slobodne volje u sklopu apsolutne Bozje volje, i njegov autoritet u islamskom drustvu, uticalo je na frakcije da svaka pokaze Hasan el-Basri’ja u svojim redovima.[13]

Ibnu’l-Murteda u svom Tabakatu’l-Mutezile’tu, Ibn Kutejbe u  “el-Mearif”’u tvrde da je on bio od Kaderijja.[14] Sehristani tvrdi da Hasan el Basri je vjerovao da hajr i serr je stvoren od strane Allaha i da  njegovo vjerovanje nije bilo u suprotnosti sa selefom (prvom generacijom poslije Poslanika s.a.v.s.).[15] U jednom pismu koju je Hasan el-Basri poslao Omer b. Abdulazizu kaze: “Ko ne vjeruje  Bozjem predodredjenju je nevjernik; a ko svoje grijehove pripisuje Allahu je veliki grijesnik”.[16] Ibn Sa’d  u vezi Hasan el Basri’ja kaze: “ Kaderijje su govorili da Hasan el-Basri je njihov pristalica, no njegova misljenja su bila u suprotnosti sa Kaderijama. Ove su rijeci njegove: “ Allah dz.s. je stvorio stvorenja  oni zive po tom sistemu. Ko god misli da sa velikim trudom moze povecati svoju opskrbu onda nek izvoli neka mjenja svoju boju ili nek produzi svoj zivot!…”.[17]

Kao zakljucak  moze da se kaze da Hasan el-Basri’ja nije negirao Bozje predodredjenje al nije bio ni determinista, nego  u duhu objave i sunneta trudio se da sistematizira akaidsku doktrinu o Allahovom predodredjenju i slobodnoj covekovoj volji.  On je nekoliko puta pisao emevijskim vladarima i trazio od njih da svoje i grijehove drugih ljudi ne pripisuju Allahu, u smislu da ih je On predodredio. Allah dz.s., kaze Hasan el Basri, je cist i uzvisan.[18] Po ovome sto je do sad kazano moze se zakljuciti da muslimani za vrijeme Hasan el-Basri’ja u vezi bozjeg predodredjenja bili su podijeljeni na tri glavna misljenja:

  1. Vjerovanje vecine muslimana da postoji Allohovo predodredjenje stvari i da covjek je odgovoran za svoja djela. Uz ovo misljenje bio je i Hasan el-Basri.
  2. Fatalisticko vjerovanje Dzebrijje, koji su tvrdili da sve je predodredjeno, i da covjek nema nikakvu svoju volju. Hasan el-Basri je bio protiv ovog misljenja pa zato i neki su njega smatrali Kaderijjom.
  3. Racionalisticko vjerovanje Kaderijja koji su tvrdili da Allah dz.s. nista nije predodredio, no da covek je apsolutno slobodan i da ce odgovarati za svoja djela.

Pismo Hasan el- Basri’ja koju je poslao Abdu’l-Melik b. Mervan’u

Ovo pismo[19] je vrlo vazno zato sto sadrzi akaidoloska razmisljanja Hasan el-Basri’ja..Pismo je poslato kao odgovor na pitanja Halife Abdulmelik b. Mervana. Halifa je cuo da Hasan el-Basri govori razlicito od selefa o Bozjem predodredjenju, pa zato je trazio od njega da mu objasni to misljenje zajedno sa dokazima. Hasan el-Basri u odgovoru svoja razmisljanja je potkrijepio dokazima  a sa svojim logickim  i intelektualnim komentarima potrudio se da uputi u pravi put one koji su skrenuli sa puta. On obraca paznju da nema nikakve suprotnosti u Kuranskim ajetima i da u Bozjem govoru nema nijednog citata da negira drugi. Sa odredjenim ajetima skrenuo je paznju onima koji pogrijesno komentiraju objavu.

U pocetku pisma govori da u vjeri nema mjesta za hipoteticna razmisljanja i da svako misljenje o vjeri koja nije ptkrijepljena sa objavom i poslanickom tradicijom nije prihvatljivo. Odmah posije toga on tvrdi da i sam pripada grupi prve generacije poslije Poslanika (selef) koji su slijedili objavu i sunnet Poslanika. O Vladaru prasvovjernih, kaze Hasan el-Basri, nemoj da mislis da moje pismo je predugo, jer u njoj ima dokaza za one koji nepravdu pripisuju Allahu a sebe drze van toga.[20]

Evo nekoliko akaidska objasnjenja u pismu Hasan el-Basri’ja:

1. Relacija Allahovog znanja i covjekove slobodne volje:

Ka prvo, kaze Hasan el-Basri, Allaho znanje nije prepreka covjekovoj volji. To jest da znanje Allah o djelima koje ce mo mi u odreedjenom vremenu uraditi nije prepreka da mi u bilo kojem nacinu upotrijebimo svoju volju. Neki ljudi koji su stranputici ovako diskutiraju o Allahovom znanju: “ Allah zna za nevjerstvo odredjenih ljudi, i oni ne mogu vjerovati, jer ne mogu postupati u suprotnosti sa Bozjim znanjem. Znaci da Allahovo znanje je prepreka njihovom vjerovanju”. No Allah dz. s. u Kur’anu kaze da nece nikoga opteretiti koliko ne moze nositi (2/286). Allah dz.s. zna da oni sa svojom voljom su izabrali nevjerstvo. Oni imaju moc to da rade, jer im je Allah dz.s. dao tu moc rasudjivanja da bi ih iskusio u vjerovanju ipravednosti.

2. Slobodna volja i moc covjeka:

Hasan el- Basri u mnoga mjesta u pismu govori o slobodnoj volji koja je podarena covjeku i o moci za realizaciju te volje. Allah dz.s. je nadahnuo covjekov karakter tako da on moze razlikovati dobro od zla. U Kur’anu  Allah dz.s. u vezi ovoga kaze: “ Prenesi, onda, onu radosnu vijest (onima od) robova mojih koji (s paznjom) slusaju sve sto im se kaze i slijede ono najboljeod toga: (jer)njih je Allah odlikovao Svojom uputom i oni su (istinski) obdareni pronicljivoscu” (39/18); “Vidi, onima koji su uporni u poricanju Istine i cinjenju zla- Allah, zaista, nece oprostiti nit ice ih voditi na bilo koji put osim na put koji void u Dzehennem, tamo ce boraviti izvan granica vremena; a to je Allahu, zaista lahko” (4/168-9) “ O ljudi ! Sada vam dolazi Poslanik s Istinom od naseg Gospodara, pa vjerujte, onda za svoje dobro! A ako budete poricaliIstinu pa-Allahu pripada sve sto je na nebesima i sve sto je na Zemlji, I On je, zaista, Sveznajuci, Mudri! (4/170).

S druge strane u ajetu: “ … iako nijedan covjek ne moze doseci vjerivanje osim s Allahovim dopustenjem, i (iako) je On taj koji baca odvratno zlo (nevjerovanja) na one koji ne zele da razmisle” (10/100), rijec “ dopustenje” znaci “ ostaviti ga slobodnim”. Prema tome Allah dz.s. svakoga je ostavio slobodnim da vjeruje i dao mu moc da moze da vjeruje. Oni koji prelaze granice umjerenosti u slijedjenju Allahove knjige i pravednosti, zbog neznanja smatraju da to njihovo pogresno postupanje u odredjenim situacijama inicirano je od Bozje predodredbe. Ako jednome od njih, kaze Hasan el-Basri, kazes, nemoj se puno truditi za stvari ovog svijeta, nemoj raditi kad je ladno po zimi ili obratno kad je pretobplo u leto, ili mu se kaze nemoj zatvarati radnju kad se vracas kuci, jer tvoja opskrba je odredjena i niko ne moze da mijenja Allahovo predodredjenje, taj nikad ne bi prihvatio to misljenje. A suprotno tome vjerske obaveze vezuje sa predodredjenjem. Da je bilo kao sto oni kazu, kaze Hasan el-Basri, Allah dz.s. u Kur’anu ne bi rekao “ …Cinite sta god hocete, ali znajte: On vidi sve sto cinite” ( 41/40), nego bi rekao: “ Radite ono sto vam je odredjeno”. Takodje ne bi rekao: “ I reci: “ Istina ( je sada dosla) od Uzdrzavatelja vaseg: neka, onda, onaj ko hoce vjeruje u Nju, a neka je onaj ko hoce odbaci” ( 18/29), neko bi rekao: “ Neka vjeruje onaj koga sam ja odredio”. Allah dz.s. je apsolutno pravedan i nikad ne bi kaznio slijepog, zato sto nije mogao da vidi.[21]

3. Dobro je od Allaha a zlo od covjeka

U ajetu : “(Tako) Allah daruje cvrstinu onima koji su dosegli vjerovanje preko rijeci koja je nepokolebljivo istinita u zivotu na ovome svijetu kao in a onome svijetu; ali grijesnike On pusta da skrenu sa Pravoga Puta: Allah cini sve sta hoce. Zar ne znas za one koji su pretpostavljali poricanje Istine Allahovim blagodatima, i time pozivali svoj narod da se spusti u ono prebivaliste krajnjeg ocaja”. ( 14/27-8), jasno se kaze da blagodati dolaze od Allaha dz.s. a njihova promjena i poricanje pravi se od strane covjeka. Allah dz.s. ne slaze se sa onim sto nije lijepo i dobro, a za ono sto je lijepo i dobro uvijek se slaze. U jednom drugom ajetu u Kur’anu se kaze: “ Ako ste nezahvalni (nevjernici) pa- vi niste Allahu potrebni iako On ne odobrava nezahvalnost kod robova Svojih; ako pokazete zahvalnost, On to pohvaljuje kod vas…” ( 39/7).  Da je poricanje (kufr) bilo od predodredjenja, Allah dz.s.  rekao bi da se slaze i odobrava svoje djelo, kaze Hasan el-Basri.[22]

4. Hidajet i Dalalet

U ajetu : “ I (reci im da) Sam stvorio dzine, nevidljiva bica, i ljude samo zato da Me mogu obozavati. (Ja) nikakvo odrzavanje ne trazim od njih, niti trazim da me hrane”. ( 51/56-7), Allah dz.s. kaze da stvorenja je stvorio za ibadet i njima je dao zapovijed da to cine. Allah dz.s. je njih za obozavanje stvorio i nikako ne ulazi izmedju njih i njihova djela. On nije nepravedan prema svojim robovima.[23]

Hasan el Basri u pismu ovako se obraca halifi: “ O vladaru pravovjernih! Budi oprezan, i nemoj reci da Allah je odredio za svoje robove ono sto je zabranjeno, da ulazi izmedju roba i njegovih djela, ili da ce da kazni robove za djela koja su bili primorani da rade. Allah je cist od misljenja nepravednih.

5.Veliki grijeh

Do pojave Vasil b. Ata’a muslimani u vezi “velikog grijesnika” imali su dva glavna misljenja. Prvi (haridzije) tvrdili su da veliki grijesnik je nevjernik (kafir), a drugi, kao vecina ummeta, smatrali su ga vjernikom grijesnikom (fasik). Vasil oslanjajuci se samo na razum, rekao je da ce veliki grijesnik biti izmedju vjere i nevjere (el menziletu bejne’l-menziletejn) i tako otvorio jednu novu diskusiju u islamskom svijetu.[24]

Hasan el- Basri’ju dosao je jedan covjek i pitao za velikog grijesnika, navodeci misljenja koja su postojala u to vrijeme oko te problematike. Dok je Hasan el Basri razmisljao za odgovor, Vasil b. Ata je pred njim odgovorio da on nije ni vjernik ni nevjernik, nego da je negdje izmedju. Hasan el Basri suprostavio se tom misljenju , i istjerao je Vasila od svog medzlisa.

Misljenje Hasan el-Basri’ja oko spornih pitanja koja su se pojavila u islamsko drustvo poslije Muhammeda a.s. uvijek je bilo umjereno i izbjegavao radikalna rjesenja. Njegova metoda je kasnije sluzila kao primjer ehli sunnetskim akaidolozima za sistematiziranje akaida ehli sunneta.

ZAKLJUCAK

Vrijeme kad je zivio i djelovao Hasan el- Basri je bilo vrijeme sirenja islamske drzave, prenosenja raznih kultura i civilizacija unutar muslimanskog drustva i stvaranja jedne multikulturarne i multicivilizacijske atmosfere. Normalno je bilo da sa ulaskom Egipta, Sirije, Irana i Iraka u sklopu islamske drzave, da unutar muslimanskog drustva se pojavljuju razlicita misljenja i divergencije. Za vrijeme vladavine Emevija islamska drzava jos se prosirila,a samim time je prosirena i dimenzija medjukulturnog prenosa.  U oslobodjenim prostorima postojale su vjerske i filozofske skole koje iposlije ulaska u sklop islamske drzave produzili su sa svojim intelektualnim tokovima. Takve su bile skole u Aleksandriji, Antakiji, Dzundisapuru itd. Sa samim time problemi o kojima nije bilo nimalo rijeci za vrijeme poslanika s.a.v.s.postali su epicentar diskusije medju muslimanima. Ovi problemi su vec bili evidentni u islamskom drustvu i  kao takvi cekali su odgovore. Politicke nesuglasice medju muslimanima odstupili su mjesto intelektualnim i doktrinoloskim diskusijama: kako se moze objasniti ratovanje muslimanskih skupina medju sebe? Kakav ce biti stav o onima koji su ubijeni i o onima koji ubijaju u tom ratu? Da li su to djela slobodne volje covjeka ili ne? Sta je u korijenu ovih djela, Bozja volja ili slobodna volja covjeka?, bila su pitanja koja su cekala odgovore od muslimanskih alima. 

Hasan el- Basri nije mogao da ostane krstenih ruka pred deterministickim stavom emevijske drzave za bozje predodredjenje.  On je nekoliko puta  emevijskim vladarima skrenuo paznju  za to, al nikad nije isao do ekstremnosti.   

Hasan el-Basri’ja nije negirao Bozje predodredjenje al nije bio ni determinista, nego  u duhu objave i sunneta trudio se da sistematizira akaidsku doktrinu o Allahovom predodredjenju i slobodnoj covekovoj volji. U  pismu koju je poslao emevijskom vladaru Abdulmelik b. Mervanu, govori da u vjeri nema mjesta za hipoteticna razmisljanja i da svako misljenje o vjeri koja nije potkrijepljena sa objavom i poslanickom tradicijom nije prihvatljivo. Odmah posije toga on tvrdi da i sam pripada grupi prve generacije poslije Poslanika (selef) koji su slijedili objavu i sunnet Poslanika. Misljenje Hasan el-Basri’ja oko spornih pitanja koja su se pojavila u islamsko drustvo poslije Muhammeda a.s. uvijek je bilo umjereno i izbjegavao radikalna rjesenja. Njegova metoda je kasnije sluzila kao primjer ehli sunnetskim akaidolozima za sistematiziranje akaida ehli sunneta.

[1] Ibn Sa’d Ebu Abdullah, Tabakatu’l-Kubra, Leiden 1322, VII,1; Ibn Kutejbe Ebu Muhammed, el-Mearif, Bejrut 1970, str.195; el- Mekki, Ebu Talib, Kutu’l-Kulub, Kairo  1310, I,149; Brockelman, Carl, GAL (Suppl), Leiden 1937-42, I,102.

[2] Ibn Sad, Tabakat, VII,114; el-Mekki, nav. dj. I,149.

[3] Ibn Sad, nav.dj., VII,114.

[4]  Wat, Montgomery, Islam dusuncesinin tesekkul devri, preveo na turski Ethem Ruhi Figlali, Ankara 1981, str. 93; 

[5] Ibn Kutejbe, nav. dj., str. 195; Askalani, Ibn Hadzer, Tehzibu’t-Tehzib, Bejrut 1325, II,264.

[6] Veliki sufijski alim Ebu Talib el-Mekki, koji je pisac djela Kutu’l-Kulub, pise da je njegov sejh bio Hasan el-Basri. Vidi: el-Mekki, nav.dj. I,149.

[7] Ibn Sad, nav. dj.; el-Mekki, nav. dj.; Askalani, nav. dj..

[8] U dzenazi Hasan el Basrija, kaze prenosilac, bilo je toliko naroda da nismo stigli klanjati ikindiju u dzamiji. Vidi: Ibn Hallikan, Ebu’l-Abbas, Vefejatu’l-Ajan, Bejrut  1397. II,72.

[9] Islamski alimi imali su dva izbora u odnosu na novonastala pitanja. Prvi, da se konzerviraju i da izbjegavaju svaki odgovor na njih, sto je i uradjeno u odredjenim krugovima, i  drugo da koristeci se pozitivnom metodologijom naucne bastine covjecanstva analiziraju pitanja  i u duhu objave i poslanicke tradicije odgovore.

[10] Muslim, el-Dzamiu’s-Sahih, Iman,1; Tirmizi, es-Sunen, Iman,4; el- Bagdadi, Abdu’l-Kahir, el-Fark bejne’l- Firak, str.363.

[11] Zehebi, Ebu Abdillah, Mizanu’l-Itidal, kairo 1382, IV,141.

[12] Pojam “kaderijje” u prvom I drugom vijeku poslije hidzre upotrijebljavao se kao kudjenje protiv pristalica frakcija koji su negirali bozje predodredjenje. Ali sa druge strane Mu’tezile se sprotivio tome I u traktatima u kojima je demantirao Dzebrijska stanovista tvrdio da pravi Kaderijje su oni koji slijepo vjeruju u Bozje predodredjene, ato su Dzebrijje. U izvorima ehli sunnetskog akaida pojam kaderijje upotrijebljavao se za covjeka koji negira da su djela predodredjena od strane Allaha dz.s. I tvrdi da su u kompetencijama samog covjeka. Vidi : Dzurdzani, Serhu’l-Mevakif, str.620; Sehristani, el-Milel ve’n-Nihal,I,54; Bakillani, et-Temhid, str.322.

[13] Taberi, Tarih, Leiden, 1879-97,III,2489.

[14] Ibnu’l-Murteda, Tabakatu’l-Mutezile, str. 18; Ibn Kutejbe, el-Mearif, str.195.

[15] Sehristani, el-Milel ve’n-Nihal, I,59.

[16] El-Bagdadi, el-Fark bejne’l-firak, str.363.

[17] Ibn Sa’d, Tabakat, VII, 127.

[18] Zehebi, Mizanu’l-Itidal, I,827.

[19] Pismo se nalazi u djelu Fadlu’l-Itizal ve Tabakatu’l-Mutezile od Kadi Abduldzebbara, u djelu Tabekatu’l-Mutezile od Ibnu’l-  Murteze. Pismo je prevedeno na njemacki od strane Rittere i objavljeno u casopisu Der Islam, XXI, 67-83, Berlin und Leipzig, 1933. Takodje prevedeno i na turski od strane Lutfi Dogan’a i Jasar Kutluaj’a i objavljeno u Ankara Universitesi Ilahiyat Fakultesi Dergisi, Ankara 1954, III-IV, str.75-84.

[20] Sa ovim Hasan el-Basri’ja hoce da skrene paznju vladaru da covjek , kao i on sam , je odgovoran za svoja djela, i da islamsko vjerovanje u kader nije fatalisticko nego dinamicno i aktivno.

[21] Pismo Hasan el Basrije poslato Abdulmelik b. Mervan’u, str. 79.

[22] Pismo, str.76.

[23] Pismo, str.75.

[24] Bagdadi, nav. dj. str.118.